(iz predgovora):

U odazivu na Istrakonov natječaj za kratku priču, i u njegovim rezultatima, puno je razloga za veselje. Ponajprije, Istrakon kao najmlađa SF konvencija u Hrvatskoj, prije tri godine pokušala je unijeti "tvar koje nedostaje" u ovaj dio države, i uspjeh je postignut: pazinsko proljetno okupljanje zaljubljenika u SF i srodnu žanrovsku književnost, u film, likovnu umjetnost, igre, svemir, mistiku, znanost, budućnost i povijest, postalo je, po dojmu naših gostiju, živahna i dopadljiva konvencija. Maštom i entuzijazmom svojih utemeljitelja i organizatora, Istrakon se iz godine u godinu razvija i obogaćuje, pa je na tom razvojnom putu na drugom Istrakonu, 2001. godine, rođena ideja o eksperimentu: 'ajmo pokušati raspisati natječaj za kratku priču, pa ćemo vidjeti što će biti.
Ishodom smo fenomenalno zadovoljni: stigao je veliki broj priča iz cijele Hrvatske, među njima i solidan broj priča autora iz Istre. Tvar koja nedostaje u produkciji domaćeg SF-a uvijek su autori, a na naš se natječaj javilo jako puno novih autora, koji su nam poslali svoju prvu priču, ili, ako se pisanjem već bave, svoju prvu SF ili fantasy priču. Drago nam je zbog njih, ali smo im i zahvalni što su Istrakonu kao mladoj konvenciji i još mlađem natječaju, ukazali povjerenje.

U pristiglim pričama pojavila se još jedna "tvar koja nedostaje": Istra kao tema u domaćem SF-u i fantasyju. Ne kao imperativ, i ne kao podilaženje, već kao slobodnim nadahnućem odabrana ideja. Jako smo zadovoljni time, jer toliko Istre u SF i fantasy književnosti kao u ovom natječaju i ovoj zbirci nije se pojavilo još tamo od vremena Julesa Vernea i Vladimira Nazora. Drago nam je da su autori prepoznali literarne potencijale Istre i njenog iznimnog nasljeđa. Neotkrivene građe tu ima još, i ona jedva čeka da je se autori prihvate.

Naposljetku, i ova zbirka je za pazinsko, istarsko i hrvatsko izdavaštvo "tvar koja nedostaje". Žanrovska izdanja izvan metropole velika su rijetkost, a zbirkom s Istrakonovog natječaja hrvatski je SF dobio još jedan godišnjak koji će pridonijeti sagledavanju, pa i ocjenjivanju, a svakako popravljanju prosjeka, ukupne godišnje produkcije.
Zanimljivo je da u pričama s ovogodišnjeg Istrakonovog natječaja skoro uopće nema svemiraca. Malih zelenih. Aliena. Ta tema izgleda da nije u trendu. Zato ima dosta robota, junaka, orka, patuljaka, vilenjaka, pa i poneki zmaj. Najveći se broj priča međutim zbiva među ljudima. Ljudima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U začudno velikom broju priča javljaju se apokaliptična ozračja, naznake da su ljudi uništili svoj planet. Zato hvala autorima što su, možda i nesvjesno, množinom takvih motiva u pričama pokazali zajedničku zabrinutost za svima nama zajedničku budućnost, i svijest da je danas jedna od najdeficitarnijih "tvari koje nedostaju" – ona siva tvar u glavama ljudi što vladaju svijetom.
Davor Šišović