NA STOTU OBLJETNICU SMRTI JULESA VERNEA FRANCUZI SU U GOSTE POZVALI PIŠČEVE ŠTOVATELJE IZ CIJELOG SVIJETA

Tri Verneova grada

Stotine štovatelja djela i nasljeđa Julesa Vernea (1828. – 1905.) okupilo se na osmodnevnom «Mondialu Jules Verne» da bi programima održavanima u Amiensu, Nantesu i Parizu odao počast velikom piscu u povodu stote obljetnice njegove smrti



Cvjetna nedjelja, ili po naški «uličnica», pred najvećom francuskom katedralom: vjernici ovdje na blagoslov nose grančice šimšira

Jedna od zgrada pikardijskog «Sveučilišta Jules Verne», futuristički je oblikovana poput čudesnih strojeva iz Verneovih djela

Vožnja kočijom kraj zgrade «Hotel de Ville» u Amiensu. Štogod drugo pomislili, riječ je o gradskoj vijećnici

Najuža zgrada (ona s plavim prugama) u Amiensu također je turistička atrakcija. Ukućani bi u njoj teško mogli raširiti obje ruke

Gradski cirkus u Amiensu danas nosi ime Julesa Vernea. Pisac je 1880-tih godina kao član gradskog poglavarstva bio zadužen upravo za ovu ustanovu

Četverosatnom priredbom u cirkusu u Amiensu svečano je otvoren kulturni program «Mondiala Jules Verne»

Vodotoranj u ljetovalištu Le Crotoy, oslikan balonima i drugim «vernijanskim» motivima

Kod nas bi ovo bile šnenokle, no Francuzi su ovaj desert nazvali «Plivajući otok», prema istoimenom Verneovom romanu

Verneova obljetnica obilježena je i serijom prigodnih vinskih etiketa

I gradski autobusi u Amiensu podsjećaju na obljetnicu najpoznatijeg sugrađanina

Natpis na rodnoj kući Julesa Vernea u Nantesu, danas stambenoj zgradi sasvim obična izgleda

Restoran «Jules Verne» na drugom katu Eiffelovog tornja najskuplji je i najluksuzniji restoran u Parizu, a mjesto treba rezervirati i tri godine unaprijed. Mi smo se morali zadovoljiti slikanjem ulaza u njegov lift

«Ma vi ste svi ludi!», zaključila je mlađahna Celine Giton nakon što je tjedan dana svjedočila intenzivnom druženju poklonika lika i djela Julesa Vernea, znamenitog francuskog pisca, oca znanstvene fantastike, čija je stogodišnjica smrti u ožujku 2005. obilježena brojnim manifestacijama u njegovim gradovima Amiensu, Nantesu i Parizu. Takav komentar mlade Francuskinje ne bi bio neobičan da ona nije zaposlena u ustanovi «Centre International Jules Verne» u Amiensu, dakle profesionalno se bavi ovim piscem, i podatke o njegovu životu i djelu već godinama naizust ponavlja posjetiteljima Centra, kako stručnjacima, tako i običnim turistima. Što je to moglo toliko frapirati jednu profesionalnu «vernologinju»? Ništa manje nego prvo svjetsko okupljanje nekoliko stotina ljudi koji zajedno predstavljaju zbir skoro cjelokupnog svjetskog znanja o Julesu Verneu.

        Za takvo okupljanje zasluge treba odaslati na nekoliko adresa. Prva je adresa spomenuti Centar, ustanova koja se donedavno zvala «Dokumentacijski centar Jules Verne», i služila je kao logistička potpora nekoć prilično malobrojnim publicistima i istraživačima, koji su uglavnom u specijaliziranim književno-povijesnim časopisima objavljivali neka svoja nova «vernološka» otkrića. Druga je adresa na webu, i glasi http://jv.gilead.org.il a riječ je o siteu kojeg je 1996. godine, zajedno s mailing-listom «Jules Verne forum» pokrenuo Zvi Har'El, profesor matematike na sveučilištu u Tel Avivu u Izraelu. Upravo su kontakti i razmjena informacija uspostavljeni preko ovog sitea doveli do osnivanja društava Julesa Vernea u Nizozemskoj, Poljskoj, Njemačkoj, pa i «Jules Verne Kluba» u Pazinu, čime je svjetska «vernološka» scena koju su dotad činila samo društva Julesa Vernea u Francuskoj i Americi, uvelike dobila na živosti. Još prije dvije godine počelo se na ovoj listi raspravljati o mogućnosti održavanja «svjetskog kongresa» na stotu obljetnicu Verneove smrti, i doista, Mondial u Francuskoj naišao je kao prilika da se ljudi, koji su se tijekom skoro desetljeća virtualne komunikacije upoznali i sprijateljili, prvi puta napokon sretnu i uživo.

Verne između Francuske i svijeta

        Inače, Francuska je «svoga» Julesa Vernea pomalo zaboravila, pa je približavanje stogodišnjice piščeve smrti, i na Internetu vrlo vidljiva aktivnost «vernijanaca» iz cijelog svijeta, uočena kao prilika da se znamenitog pisca izvuče iz zaborava. Centar u Amiensu promijenio je ime, od dokumentacijskog postao je «internacionalni», i u suradnji s gradovima Nantesom (gdje je Verne rođen) i Amiensom (gdje je proživio posljednja desetljeća i umro 1905. godine), te s brojnim francuskim kulturnim ustanovama, osmislio bogat cjelogodišnji program, čiji je vrhunac trebao biti osmodnevni Mondial u ožujku.


Umjetnički brončani reljef na stupu pred gradom sveučilišta u Amiensu prikazuje mnoge detalje iz Verneovih djela

Znamenita kuća s tornjem, dugogodišnji dom Julesa Vernea u Amiensu. Danas je u toj kući ustanova «Centre International Jules Verne»
        Kako je pozivnicu za Mondial dobio i pazinski «Jules Verne Klub», na Cvjetnicu eto i mene u Amiensu. Prvi jutarnji susret s ostalim sudionicima, pred turističkim uredom odakle je počinjao zakazani obilazak grada, napokon je pripojio nepoznata lica imenima godinama poznatima s Interneta. Domaćini su nas najprije odveli do katedrale Notre Damme, njihovog ponosa: za nekoliko je centimetara veća i od svoje imenjakinje u Parizu. Upravo je završavala misa, i iz velebne su katedrale izlazili vjernici noseći – šimširove grančice. Zapravo to nije ništa čudno, jer toliko sjeverno nema ni palmi ni maslina. Zatim su nas posjeli u veliku kočiju, i poveli u obilazak gradskih znamenitosti (pozornost objektiva «ludih vernijanaca» privlačio je svaki objekt, znak i putokaz koji nosi Verneovo ime), a oko podneva je službeni kulturni program Mondiala svečano otvoren četverosatnim spektaklom u gradskom cirkusu. Ovdje je cirkus ono što je kod nas koncertna dvorana, recimo «Lisinski», a zanimljivo je da je njegova lijepa kružna građevina nastala u Verneovo doba, a on je kao član gradskog poglavarstva bio i zadužen za njeno funkcioniranje. Program u Cirkusu je počeo nekom vrstom performansa, zatim su puhački orkestri i zborovi iz Nantesa i Amiensa izveli poduži glazbeni program, nakon kojeg je glumac maskiran u Julesa Vernea kazivao Verneov inauguracijski govor iz vremena prvog otvorenja cirkusa, a veliko finale predstavljala je praizvedba simfonije «Put u središte Zemlje», izvrsnog glazbenog djela uz čije se zvuke jako lako mogu zamisliti avanture Verneovih junaka.

Francuska «Parenzana»

        Prvi dan Mondiala završio je posjetom Verneovoj kući s tornjem, kući gdje je najduže živio i napisao najviše svojih djela (ali nije umro u toj, nego u drugoj, u istoj ulici). Kako se kuća upravo rekonstruira da bi jednim svojim djelom postala muzej, vidjeli smo samo prizemlje, u kojem su bili blagovaonica, biblioteka, glazbeni salon i radna soba. Građa Centra, koji čuva pedesetak tisuća dokumenata iz piščeve ostavštine, bila je zbog radova sklonjena na drugo mjesto, a osim prostorija uređenih za posjetitelje, u predvorju je i mali butik koji prodaje knjige, razglednice i svakovrsne suvenire.

        Drugog dana domaćini su nas poveli na more, u mjestance Le Crotoy, gdje je Verne živio pet godina prije konačnog dolaska u Amiens, i odakle je kasnije često polazio na plovidbe svojom jahtom «Saint Michel III». Dio puta prošli smo uskotračnom parnom željeznicom, njihovom varijantom naše izumrle Parenzane, a na plaži u mjestu Mers rekonstruirali smo jednu od poznatijih obiteljskih fotografija obitelji Verne, snimljenu prije stotinu i dvadeset godina na istom mjestu. Simpozij pod nazivom «Jules Verne – svjetski pisac» počeo je trećeg dana Mondiala, i protegnuo se na četvrti dan. Predavanja su, na francuskom i engleskom uz simultano prevođenje, održavana paralelno u dvije konferencijske dvorane, a u zgradi je osim tog glavnog programa održavan i niz okruglih stolova, radionica, predstavljanja knjiga, izložbi i sajmova knjiga. Među pedesetak tema predavača iz osamnaest zemalja širom svijeta, bila je i moja prezentacija naslovljena «Jules Verne i Pazin, Istra i Hrvatska», i sudeći po reakcijama publike i kasnijim razgovorima, pokazalo se da osim znanaca s liste «Jules Verne Forum», postojanje i aktivnosti pazinskog Jules Verne Kluba i veza Pazina s Verneovim romanom «Mathias Sandorf» još uvijek nisu dovoljno poznati, pogotovo među Francuzima.


Uskotračna željeznica na parni pogon kao turistička atrakcija – francuska Parenzana

Velike razlike između plime i oseke utječu na obalnu arhitekturu sjevernofrancuskih obala, pa i u Le Crotoyu

Originalni rukopis «Sandorfa»

        Na samu obljetnicu Verneove smrti, 24. ožujka, rijeka ljudi uputila se ka gradskom groblju Madeleine, gdje je uz prigodni koncert (kasnije se saznalo da je izvedena kompozicija iz 1880-tih godina, prvo djelo ikad napisano za orkestar saksofona) i komemorativne govore, odana počast velikom piscu. Među nazočnima je bilo i dvoje Verneovih prapraunuka i nekoliko drugih članova obitelji. Svatko od gostiju Mondiala se, naravno, poželio slikati uz Verneov grob, a po svršetku ceremonije otputovali smo superbrzim vlakom (Francuzi ga zovu TGV, izgovarajući to «te-že-ve) za piščev rodni grad Nantes.

        Amiens je za zapadnoevropske pojmove gradić, od oko 150 tisuća stanovnika, vrlo ugodne atmosfere, lijepih ulica, na nevelikoj rijeci Sommi. Nantes je pak triput veći od Amiensa, od davnina je to razvijeni industrijski i lučki grad na velikoj plovnoj rijeci Loirei. Sivlji je od Amiensa, viših i sivljih zgrada. Tu smo najprije obišli prigodnu izložbu u gradskoj knjižnici, gdje se čuvaju i originalni Verneovi rukopisi, a među izlošcima zapazio sam i naslovnicu rukopisa romana «Mathias Sandorf», s originalnim naslovom «Mediteranee». U gradu postoji i «Muzej Julesa Vernea», u zgradi podignutoj nakon piščeve smrti, ali je i on zbog rekonstrukcije bio zatvoren, a njegova je građa ionako «gostovala» na drugim izložbama u Nantesu, Amiensu i Parizu. Idućeg dana provedeni smo kroz grad i vidjeli sva bitna mjesta iz Verneova djetinjstva, mladosti i književnog sazrijevanja, u gradskom Planetariju pogledali smo i jedan «trash» film inspiriran «Putom na Mjesec», a poslijepodne smo vjerojatno najmanjim trajektom na svijetu, na koji stane jedva osam automobila, preko široke Loire prevezeni do mjestanca Chantenney, gdje je bio ljetnikovac Verneovih roditelja. Ponovno vožnja TGV-om do Pariza, gdje nam je u programu bio posjet izložbi «Jules Verne i more» u Pomorskom muzeju na Trocaderu, i zatim večera u restoranu «Altitude 95» na prvom katu Eiffelovog tornja. Nada da će nas domaćini voditi u čuveni restoran «Jules Verne» na drugom katu tornja nije se ostvarila – ipak je riječ o najskupljem pariškom restoranu gdje se na mjesto čeka i po tri godine!

        Intenzivan i vrlo nabijen program dugoročno je napunio dojmovima poklonike Julesa Vernea koji su na Mondial došli iz mnogih krajeva Francuske, kao i nas «izvana», iz Njemačke, Poljske, Nizozemske, Rusije, Velike Britanije, Izraela, Brazila, Kanade, SAD, i naravno Hrvatske. Mondial se pokazao izuzetno važnim za svjetski «vernološki» pokret, koji već nekoliko godina intenzivno nastoji revalorizirati djelo ovog pisca, ističući ga ne samo kao pisca za djecu nego i za odrasle, istraživanjima potkrepljujući teze o Verneovom utjecaju na književnost, umjetnost, znanost i opći razvitak čovječanstva, pa i «obarajući» legende koje su se uvukle u opću kulturu i svjetsko javno mnijenje. Takva bi okupljanja, jednodušni su bili sudionici Mondiala, trebalo periodično ponavljati, seliti ih i u druge zemlje gdje djeluju društva Julesa Vernea, pa tako nije nerealno ni očekivanje da će se neki od budućih Mondiala dogoditi i u Pazinu.

Zapisao i snimio: Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre, 2005.)


Iluminirani Eiffelov toranj, ali ne u čast Verneove obljetnice, nego parišku kandidaturu za Olimpijadu 2012. godine

Na grobu Julesa Vernea na groblju Madeleine u Amiensu

Natrag na SIMO-TAMO