Citajte Tajanstveni otok

Jules Verne: TAJANSTVENI OTOK L'le mystrieuse (1874)

    Za vrijeme amerikog graanskog rata, 1865. godine, u opkoljenom junjakom uporitu Richmondu nalo se zajedno u zarobljenitvu petero Sjevernjaka. Odluuju riskirati i zajedno pobjei, a prilika im se pruila za jednog velikog nevremena koje je bjesnilo nekoliko dana: ukrali su od Junjaka balon i noeni olujnim vjetrom odletjeli iz grada.
    Bili su to inenjer Cyrus Smith, novinar Gedeon Spillet, mornar Pancroff, petnaestogodinjak Herbert o kome je brinuo mornar i inenjerev bivi rob - Nab, sada slobodan ovjek koji nije elio ostaviti svog biveg gospodara.
    Tri su puna dana, dok je nevrijeme bjesnilo, bili u zraku, dok se na kraju nisu spustili na jednu hrid, ne znajui gdje su. Sa hridi se vidjelo kopno - otok ili kontinent. Preplivali su do njega i pronali skrovite. Nakon nekoliko dana, kad su se oporavili od puta, popeli su se na oblinje brdo - vulkan i tada su shvatili da su na otoiu. Izraunavi zemljopisnu irinu i duinu tog otoka shvatili su da se nalaze daleko od kontinenta i izvan svih morskih puteva, pa su se poeli pripremati za stanovanje na otoku. Uredili su nastambu u spilji visoko na stijeni, i pod vodstvom Cyrusa Smitha, materijalima pronaenima u prirodi izradili su sve to im je potrebno za ivot - posue, alate, ak i eksploziv i elektrine lanke koji su napajali ureaj za daljinsko sporazumijevanje, nalik na telegraf. Vrijeme je prolazilo, oni su se udomaili, ali su inenjer i novinar osjeali neije tajanstveno prisustvo na otoku. Ostalima iz grupe nisu otkrili svoje misli da ih ne bi nepotrebno uznemiravali.
    Jedna poruka u boci, pronaena u moru, otkrila im je koordinate drugog oblinjeg otoia, i naznaila da se tamo netko nalazi. Otplovili su, brodiem kojeg su sami izgradili, do tog otoka i pronali na njemu ve podivljalog ovjeka. Odveli su ga sa sobom na svoj otok (nazvali su ga otok Lincoln), ali on nije elio ivjeti s njima. Neznanac se postupno ukljuivao u njihov ivot, te im je ispriao svoju ivotnu priu. (Preko Ayrtona, kako se zove taj ovjek ovaj je roman povezan s romanom "Djeca kapetana Granta"). Zbog postupaka prema ljudima koji su traili kapetana Granta, Ayrton je bio kanjen ostavljanjem na pustom otoiu, uz obeanje da e po njega doi kad kazna bude iskupljena.
    Tada ih je opet neto prekinulo u njihovom mirnom ivotu. Bili su to gusari koji su eljeli prisvojiti otok, ali su ga Smith i njegovi drugovi nakon borbe obranili. U toj im je borbi nepoznati pomaga priskoio u pomo raznijevi gusarski brod. Sada su ve svi doznali za tajanstvenog stanovnika otoka Lincoln, ali kada su pretraili otok, nisu mu nali nikakav trag.
    Naposljetku im se ta "tajanstvena sila" sama pokazala. Bio je to ovjek koji je u svojoj podmornici ivio u spilji u dubini ovog otoia. Jedno od imena koje je koristio bilo je kapetan Nemo (ovdje se saznaje prolost tajanstvenog kapetana iz knjige "20000 milja ispod mora"). On ih je upozorio da e skora erupcija vulkana razoriti ovaj otok. I zaista, to se ve za nekoliko dana dogodilo - otok je potonuo u more a oni su se nali na istoj hridi na koju su se bili spustili balonom.
    Tada se na horizontu ukazao brod: ljudi koji su doli po Ayrtona nali su na otoiu gdje se trebao nalaziti koordinate otoka Lincoln s porukom da ima jo ljudi na njemu, pa su ih doli spasiti (ta poruka bila je posljednja usluga sada ve pokojnog kapetana Nema, naime on ju je ostavio na Ayrtonovom otoiu). I tako, tri godine nakon to su na otoi doli u balonu, Smith i ostali "kolonizatori" odlaze s njega brodom.

Saetak priredila: Tihana epi
prema izdanju: "Tajanstveni otok", Marjan knjiga, Split, 1997., prijevod: Stanko kunca

Povratak na stranicu "itajte Julesa Vernea"