Jules Verne: MICHEL
STROGOFF ili CAREV GLASNIK
Michel Strogoff
(1876)
Usred zabave koju
je priredio u čast građanskim i vojnim vlastima i velikodostojnicima, ruski
car je dobio vijest da je zbog napada Tatara prekinuta veza između Kremlja
i Irkutska , gdje se nalazio carev brat. Zato je naredio da pozovu glasnika
koji treba odnijeti pismo carevu bratu. Taj je zadatak dobio Mihail Strogov.
Mihail Strogov
je odmah krenuo na put. Putovao je pod imenom Nikolaj Korpanov i nitko
nije smio znati da je on carev glasnik zbog brojnih uhoda koje su radile
za Ivana Ogarjeva, bivšeg ruskog oficira, a sada vođe Tatarske vojske.
U isto vrijeme, željni novih vijesti, na put su krenula i dva strana izvjestitelja,
francuski dopisnik Alcide Jolivet i britanski dopisnik Harry Blount.
Mihail je željeznicom
otputovao do Nižnjeg Novgroda. Tu je pod zaštitu uzeo jednu djevojku
koja je također putovala u Irkutsk. Ona mu je bila pokriće, jer je smatrao
da će biti manje uočljiv u njezinom društvu a i njoj je odgovaralo da ima
zaštitu na tom dugačkom i opasnom putu. Naravno, ona nije znala njegovo
pravo ime i razlog putovanja. Djevojka se zvala Nadja Fedor i putovala
je ocu u Irkutsk koji je tamo živio u progonstvu.
Iz Nižnjeg Novgroda otputovali su
parobrodom do Perma. Perm je bilo posljednje pristanište parobroda pa su
morali nastaviti put drugim vozilom. Mihail je zakupio tarantas, teretna
kola koja su vukli konji. Njime su putovali danju i noću, zastajući samo
da bi jeli. Putem su sreli strane dopisnike pa su veći dio puta prošli
zajedno.
U gradu Išimu
se dogodio jedan neugodan događaj. Mihail je zakupio konje da bi nastavio
put, kada je dojurila jedna poštanska kočija, berlina. Putnik iz berline
zahtijevao je konje za sebe, ali svježih više nije bilo - zadnje je zakupio
Mihail. Putnik se želio boriti za njih ali Mihail na to nije pristao
da ne bi privlačio pažnju na sebe, već mu ih je, unatoč uvredama što ih
je podnio, mirno prepustio.
Putnik iz berline
je odmah nastavio put dok su Mihail i Nadja put nastavili tek drugi dan.
Dok su skelom prelazili rijeku Irtiš pojavili su se Tatari i napali ih:
Mihail je ranjen pao u rijeku a Nadju su Tatari zarobili.
Tri dana kasnije
Mihail se iz nesvjestice probudio u kući nekog čovjeka koji ga je našao
na obali rijeke. On mu je pomogao stići u Omsk, inače njegov rodni grad,
odakle je želio krenuti željeznicom dalje. Ali na nesreću, tamo ga je ugledala
majka. On se je pravio da je ne pozna, i ona je shvatila da ga ne smije
odati ali bilo je prekasno, već je Ivan Ogarjev, koji je zauzeo Omsk, to
primijetio i priveo je na ispitivanje. Ona mu ništa nije odala i rekla
je da se zabunila, da nije vidjela svog sina ali Ogarjev joj nije vjerovao
pa je postala zarobljenik. Ivan Ogarjev je znao da će mu ona sigurno biti
na neki način korisna.
Mihail je pobjegao
iz Omska konjem. Nekim slučajem opet je sreo dopisnike, ali tada su svu
trojicu Tatari zarobili. Kada
se našao u zarobljeništvu Mihail je odlučio ne bježati, odlučio je putovati
s njima kao zarobljenik jer su oni išli prema Irkutsku a smatrao
je da će tako najbrže stići. Srećom oni nisu znali tko je on. Mihail nije
znao da se na istom mjestu nalaze i njegova majka i Nadja koje su se slučajano
upoznale pa je Nadja pomagala njegovoj majci. A tada su se sreli.
Nadja se je na trenutak uznemirila ali ju je Marfa Strogov smirila i upozorila
da ne oda Mihaila. Ali i taj trenutak je bio dovoljan. Ciganka Sangara,
doušnica koja je cijelo vrijeme nadgledala Marfu, to je primjetila i dojavila
Ivanu Ogarjevu. Kako ona nije vidjela tko je Mihail, Ivan Ogarjev je sve
muškarce poredao ispred Marfe Strogov ne bi li mu ona rekla koji je njen
sin. Kada ona to nije priznala, za kaznu ju je dao šibati, ali tada se
Mihail sam odao jer nije mogao podnijeti da mu šibaju majku.
Tako je pismo
za carevog brata došlo u ruke Ivanu Ogarjevu, koji je, pronašavši tako
carevog glasnika, odlučio da će Mihailu kaznu odrediti tatarski emir Feofar,
jer je znao da je on jako okrutan. Feofar je odlučio da Mihaila oslijepe
užarenom sabljom.
Te noći, nakon
izvršenja kazne, Mihail je uz Nadjinu pomoć pobjegao iz logora pa su krenuli
dalje za Irkutsk. Nakon nekoliko dana Tatari su ih opet uhvatili ali su
im pobjegli. Došli su do Balkajskog jezera, i tamo sreli grupu Rusa koji
su se također željeli probiti u Irkutsk.
U Irkutsku su
se ljudi spremali za obranu grada. Tatari su dva puta napali grad ali su
napadi odbijeni, i tada se Ogarjev odlučio predstaviti kao carev glasnik,
zadobiti povjerenje Velikog kneza, carevog brata i u određenom trenutku
otvoriti gradska vrata napadačima.
Ali baš u noći
napada Mihail Strogov i Nadja Fedor su se probili u grad i onemogućili
Ivanove planove. Mihail je ipak uspio izvršiti svoj zadatak.
Sažetak priredila: Tihana Šepić
Prema izdanju: "Carev glasnik",
Otokar Keršovani, Rijeka, 1969., preveo Zlatko Crnković
Povratak na stranicu "Čitajte
Julesa Vernea"