Jules Verne: DOKTOR
OX
Le Docteur Ox
(1874)
U ovom djelu
Verne govori o "elementima" koji utječu na čovjekovo ponašanje. Glavni
su likovi svi stanovnici malog gradića Quiqendonea u Flandriji. Starosjedioce
Quiqendonea karakterizira posvemašnja flegmatičnost, koja se najbolje vidi
u "razgovorima" načelnika i savjetnika grada. Oni u nekoliko sati svog
druženja izmjene tek nekoliko riječi, a donošenje bilo kakvih odluka odgađaju
godinama.
Dolaskom doktora
Oxa počinju se događati neobične stvari. Pod izgovorom osvjetljavanja grada
plinskom rasvjetom on postavlja cijevi u gotovo svakoj zgradi, te tako
stvara podlogu za svoj eksperiment u kojem će (ne svojom voljom) sudjelovati
cijeli grad. Stanovnici počinju primjećivati da se, u nekim situacijama,
potpuno mijenjaju, te se od mirnih i tihih Kvikve-donaca pretvaraju u ljude
željne sukoba i rasprava.
Ali, pravi problemi
tek počinju. Sada svadljivi građani Quiqendonea koriste staro "zlodjelo"
svojih susjeda Virgamenaca kao izgovor za rat. Taj je teški zločin počinila
općinska krava iz Virgamena koja se hranila na kvikvendonskom području
- prije nekoliko stoljeća!
Nakon što su
poslali nekoliko ultimatuma virgamenskim vlastima i, naravno, bili ismijani,
Kvikvendonci odlučuju "pozvati u pomoć bogove rata i po pruskom postupku
navaliti na nespremne Virgamence". Svi stanovnici Quiqendonea su proglašeni
sposobnima za borbu - žene, djeca, starci - i priprema se svo oružje do
kojega se može doći. Tada pomoćnik doktora Oxa pokuša zaustaviti krvoproliće,
ali doktor Ox ga u tome spriječava.
Doktora Oxa i
njegova pomoćnika baciše u zatvor, kada odjekne strašan prasak. To je u
zrak odletjela tvornica rasvjetnog plina - vjerojatno je netko u tvornici
bio nepažljiv i uspostavljena je veza između posude sa kisikom i one sa
vodikom, što je stvorilo zapaljivu i praskavu smjesu.
Poslije eksplozije
Quiqendone je ponovno postao miran, hladnokrvan flamanski grad, kakav je
oduvijek bio. Pokus doktora Oxa sastojao se u tome što je, kroz postavljene
plinske cijevi, zasićivao grad čistim kisikom, ne puštajući ni atoma vodika.
U takvoj sredini čovjek postaje napet i razdražljiv, a čim se vrati u običnu
atmosferu ponovno postaje onakav kakav je bio prije.
Umjesto zaključka,
Verne pita (i sebe i čitaoca) "nisu li krepost, hrabrost, nadarenost, razum,
mašta - sve te osobine i sposobnosti, samo pitanje kisika?"
Sažetak priredila:
Gorana Rabar
Prema izdanju: Doktor Ox (zajedno
s: Od Zemlje do Mjeseca), “Alfa”, Zagreb, 1977, prevela Mihaila Vekarić
Povratak na stranicu "Čitajte
Julesa Vernea"