Jules Verne: DOKTOR OX
Le Docteur Ox
(1874)


    U ovom djelu Verne govori o "elementima" koji utječu na čovjekovo ponašanje. Glavni su likovi svi stanovnici malog gradića Quiqendonea u Flandriji. Starosjedioce Quiqendonea karakterizira posvemašnja flegmatičnost, koja se najbolje vidi u "razgovorima" načelnika i savjetnika grada. Oni u nekoliko sati svog druženja izmjene tek nekoliko riječi, a donošenje bilo kakvih odluka odgađaju godinama.
    Dolaskom doktora Oxa počinju se događati neobične stvari. Pod izgovorom osvjetljavanja grada plinskom rasvjetom on postavlja cijevi u gotovo svakoj zgradi, te tako stvara podlogu za svoj eksperiment u kojem će (ne svojom voljom) sudjelovati cijeli grad. Stanovnici počinju primjećivati da se, u nekim situacijama, potpuno mijenjaju, te se od mirnih i tihih Kvikve-donaca pretvaraju u ljude željne sukoba i rasprava.
    Ali, pravi problemi tek počinju. Sada svadljivi građani Quiqendonea koriste staro "zlodjelo" svojih susjeda Virgamenaca kao izgovor za rat. Taj je teški zločin počinila općinska krava iz Virgamena koja se hranila na kvikvendonskom području - prije nekoliko stoljeća!
    Nakon što su poslali nekoliko ultimatuma virgamenskim vlastima i, naravno, bili ismijani, Kvikvendonci odlučuju "pozvati u pomoć bogove rata i po pruskom postupku navaliti na nespremne Virgamence". Svi stanovnici Quiqendonea su proglašeni sposobnima za borbu - žene, djeca, starci - i priprema se svo oružje do kojega se može doći. Tada pomoćnik doktora Oxa pokuša zaustaviti krvoproliće, ali doktor Ox ga u tome spriječava.
    Doktora Oxa i njegova pomoćnika baciše u zatvor, kada odjekne strašan prasak. To je u zrak odletjela tvornica rasvjetnog plina - vjerojatno je netko u tvornici bio nepažljiv i uspostavljena je veza između posude sa kisikom i one sa vodikom, što je stvorilo zapaljivu i praskavu smjesu.
    Poslije eksplozije Quiqendone je ponovno postao miran, hladnokrvan flamanski grad, kakav je oduvijek bio. Pokus doktora Oxa sastojao se u tome što je, kroz postavljene plinske cijevi, zasićivao grad čistim kisikom, ne puštajući ni atoma vodika. U takvoj sredini čovjek postaje napet i razdražljiv, a čim se vrati u običnu atmosferu ponovno postaje onakav kakav je bio prije.
    Umjesto zaključka, Verne pita (i sebe i čitaoca) "nisu li krepost, hrabrost, nadarenost, razum, mašta - sve te osobine i sposobnosti, samo pitanje kisika?"

Sažetak priredila: Gorana Rabar
Prema izdanju: Doktor Ox (zajedno s: Od Zemlje do Mjeseca), “Alfa”, Zagreb, 1977, prevela Mihaila Vekarić

Povratak na stranicu "Čitajte Julesa Vernea"