KNJIGA ZA PLAŽU (61)

Suviše opasne veze

Igor Štiks: Dvorac u Romagni, roman, Durieux, Zagreb, 2000.


Zainteresiran intrigantnom sudbinom renesansnog pjesnika Enza Streccija, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća mladi bosanski student, izbjeglica pred ratnim strahotama u njegovoj domovini, posjećuje dvorac Mardi nedaleko Riminija. O tragičnoj sudbini pjesnika što je prije pola stoljeća glavom platio zabranjenu ljubav, mladi Bosanac saznaje iz priče starog redovnika, koji ga međutim iznenađuje i vlastitom poviješću. Stari je redovnik «naš čovjek», Talijan s otoka Raba, odakle je u burnim vremenima poslije Drugog svjetskog rata morao pobjeći iz sličnih razloga koji su upravljali i sudbinom renesansnog pjesnika.
       
To je okosnica ovog vrlo zanimljivog i izuzetno napetog romana, strukturiranog poput sekvenci iz filmskog serijala «Kum»: svako poglavlje završava «cliffhangerom», do čijeg razjašnjenja najprije moramo upoznati novi zaplet iz paralelne priče. Događaji se u oba polovicom tisućljeća razdvojena životopisa postupno zahuktavaju, nad sudbinom obojice likova strepimo grizući nokte, dijelimo njihove patnje, i čudimo se koliko se sličnih stvari može dogoditi u dva toliko različita svijeta. 

Oba svijeta proizlaze iz redovnikovih priča. Prvi je svijet srednjotalijanskih plemićkih dvorova, ispunjen intrigama i strastima u kojima sluškinje ne zaostaju za plemkinjama, a politika i ratovi okvir su svakodnevice koji se neminovno isprepliće s mnogim osobnim sudbinama. Drugi je svijet također intrigama i strastima ne manje ispunjen primorski gradić u osvitu tek stasalog komunizma, revolucionarnog društva koje se još nije do kraja obračunalo s fantomima bliske prošlosti, bilo ideološkim, bilo nacionalnim.
       
Mladi je pjesnik došao na dvor obiteljskog prijatelja ne bi li se sakrio od rata koji bjesni na sjeveru zemlje, i tu se upušta u ljubavnu vezu s mladom gospodaricom, suprugom njegovog domaćina. Nije to bila njegova najveća pogreška, već u tome što je odbio ljubav, zapravo bolesnu opčinjenost, mlade sluškinje, koja mu je u napadu bijesne ljubomore namjestila optužbu da špijunira za stranu silu.
       
Pola tisućljeća kasnije, mladiću iz jedne od posljednjih talijanskih obitelji na Rabu događa se slična pogreška. Njegova je obitelj komunističke prošlosti, njegov otac više je vjerovao novom društvu koje ih nije prihvaćalo nego što bi vjerovao zapadnome svijetu u koji su kao esuli već pobjegli mnogi njihovi sunarodnjaci. I kao Talijani i kao Staljinovi vjernici već su bili dovoljno sumnjivi novoj narodnoj vlasti, no kobna pogreška bila je ljubav mladića i kćeri mjesnog zapovjednika narodne milicije. I jedan i drugi osjetili su na svojim leđima svirepost ovlaštenih sadista koji su samo iskoristili priliku što tuku u ime vlasti da bi namirili neke druge, mnogo osobnije račune.
           
Vrijednosti su ovoga romana dotjeran jezik i izvrstan stil, odlično zamišljena i komponirana priča (zapravo, dvije priče), postupan ali uporan rast napetosti, a šlag na vrhu ovog obilja čitateljskog zadovoljstva su brojni motivi, sitnice i asocijacije što povezuju, često i na razini komentara, jednu i drugu paralelnu priču. Te poveznice ne ilustriraju samo zbivanja i odnose među glavnim likovima, nego i događaje i procese u društvu, u politici, u mentalitetu mase, u ideološkim manipulacijama jednog i drugog vremena. Paranoja srednjotalijanskih gradova-država pred austrijskim uhodama sa sjevera gotovo blizanačku pojavu dobiva u informbiroovskom lovu na staljinističke vještice; negdašnji feudalci, biskupi i kapetani vjeran odraz dobivaju u ranokomunističkim komesarima, komandirima i sekretarima; a naposljetku, žrtva je i u jednom i u drugom slučaju mlada osoba kojoj su osjećaji važniji od društva i sustava u kojem je pokazivanje tih osjećaja opasno po život.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 21. kolovoza 2004.)


KNJIGA ZA PLAŽU