Zbirka pripovijedaka hrvatskih autora s naslovom Priča kratka ali slatka plod je entuzijazma urednika Dražena Muljevića i njegovih suradnika, natječaja kojeg su raspisali preko Interneta, i upornosti u skupljanju novaca da se zbirka pojavi i u papirnatom izdanju. Volim ovakve natječaje i ovakve zbirke: odaziv uvijek biva iznad očekivanja, što svjedoči o rastućem zanimanju za pisanje, a u materijalu koji se uvršta u zbirke uvijek se nađe nepoznata priča pokojeg poznatog pisca, ali i mnogo novih imena. Iako u takvim zbirkama ponekad dio sadržaja treba tek primiti na znanje i brzo zaboraviti, uvijek se nađe i krasnih književnih bisera. Na taj način u domaću književnu scenu ulazi svježa krv, imena se pamte, i kasnije nas ugodno iznenađuje njihov pronalazak na nekom drugom mjestu.
Požežani su većinu priča koje su dobili na natječaj objavili na Internetu i ponudili surferima na čitanje i ocjenjivanje. Prema broju glasova sačinjen je i odabir dvadeset i dvije priče za zbirku. Prva, s najviše glasova, je Introspektivna priča o Zagrebu autora Joška Sindika. U dualnoj strukturi priče, prvi njen dio romantični je došljački doživljaj Zagreba, dok se u drugom naznačuje moguća biografija prosječnog zagrebačkog domoroca, no među njima je više sličnosti nego razlika.

Slijedi priča Tomislava Ribića Madona na prozoru, s poglavljima naslovljenim prema poznatim filmovima ili knjigama, o tragičnom zaokretu u sudbini djevojke koja je otkrila cybersex. Slijedi prava poslastica: priča Damira Karakaša, malo bez veze naslovljena My name is Karakaš, Damir Karakaš, I'm not James. Karakaš ovdje u svom prepoznatljivom hipernaturalističkom stilu vrti kratku ali dojmljivu epizodu što se proteže od pariških ulica do ličkog sela u doba kolinja. Slijedi horror-dosjetka Ukleto lice autora Dinka Kadija, a zatim vrlo dobra priča Dražena Muljevića Isidora u crnom, također s ugođajem horora.
U Matinoj ženidbi autor Vlado Marjanović u epizodi iz života prosvjetara duhovito suočava stare dečke koji bi to htjeli prestati biti, i stare cure kojima promjena ne pada na pamet. Rudolf Lokas u priči Sanjaju li guje mramorne snove progovara o hipohondarskim paranojama, a Tomislav Šovagović o usamljenosti u priči Iz podstanarskog života, s prilično neobičnim krajem. Još jedno poznato ime, Živko Prodanović, u priči Ivekova sudbina siromašnom glavnom junaku šalje Boga u pomoć, no ni to nije dovoljno da sirotog Iveka spasi od vlastitih mana. Dan Dizdarević u priči Dva dana u raju vrlo vješto kombinira motive ovog našeg nedavnog, i jednog drugog, sasvim dalekog ali jednako krvavog rata. Prilično je dobra priča Promjena, Matije Turčina, koja započinje kao kronologija evolucije ljubavne veze, ali se pretvara u rastuće otuđenje između dvoje ljudi, u osvajanje tuđeg životnog prostora i postupno potpuno istiskivanje partnerova svijeta.
Emotivno intenzivni doživljaj raskida, pojačan iracionalnim nasilnim ponašanjem susjeda prema svom psu, opisuje Mladen Burić u priči Slutnja. U priči Auportret Blanke Supan uz neobičnu atmosferu emocionalne potresenosti, za pamćenje je svakako duhovita sintagma ovce krznašice. Znanstveno-fantastična parodija, pomalo apsurdna, pa i groteskna u korištenju motiva iz svakodnevice, priča je Marija Surjaka Spašavanje svijeta (5612. dio).
Eto, te priče, i ostale nespomenute, iz zbirke Priča kratka ali slatka, požeški su doprinos novoj hrvatskoj književnoj sceni, a urednik i njegova ekipa zaslužuju svaku pohvalu, i ohrabrenje da nastave, koje im možemo dati. Priče su zabavne, poticajne za razmišljanje, ali i za pisanje, a i dobro je ponekad u čitanju odmaknuti se ponekad od jako poznatih imena.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 17. srpnja 2004.)