Zbirka priča "Sve o vjetrenjačama" Roberta Mlinarca nevjerojatno je romantična knjiga. Da ne bude zabune, to je kompliment. Suvremena hrvatska proza počesto žrtvuje stil na račun efekata, jezik na račun slenga, osjećaje na račun nasilja, i opise na račun kvazifilmske dinamike. Mlinarec međutim uspijeva biti vrlo moderan ne padajući u zamke iz kojih bi se morao izvlačiti "žrtvom". Njegove likove, koliko god im "akcije" bile neobične, vodi osjećajnost, njihovo mjesto u svijetu određeno je emotivnim odnosom prema tom svijetu, čak i kad ga gube. Više od pola knjige prođe dok ne naiđemo na prvu psovku (što se kod drugih autora često zbiva već nakon pola prve stranice). Ugođaj koji nas obuzima dok čitamo Mlinarčeve pripovijetke najbliže je opisiv kao romantičan, uz ponešto nostalgije za propuštenim prilikama da ostanemo dosljedni sebi, što je inače glavno tematsko upinjanje likova iz ove knjige, radilo se o zbilji ili o pomaknutim sferama svjesnosti. Zbog ovog "pomaka", neke od Mlinarčevih priča možemo doživjeti i kao fantastične, ili barem kao snovita zamišljanja mogućih, a neostvarenih, sudbina.

Zbirka se "otvara" ciklusom priča pod zajedničkim naslovom "Metro", a to je i naslov prve priče, životne kronike čovjeka koji se prvi založio za izgradnju zagrebačke podzemne željeznice, sudjelovao u njenom projektiranju, bio članom raznih komisija za pripremu njene (nikad realizirane) izgradnje, da bi na kraju vlastitom akcijom, političkim angažmanom, pridonio neostvarenju svog životnog sna. Slijedi priča "New York", koncipirana kao "plan" glavnoga junaka, polulegalnog imigranta, o tome kako da preživi, pusti korijenje, zametne tragove svog pravog identiteta, i nađe svoj dio "američkog sna". Priča "Smrt u Švedskoj" zakašnjeli je dnevnik sjećanja jednog drugog emigranta na romantične, iako neočekivanom spoznajom o drukčijoj prirodi žene njegovih snova naprasno prekinute, dane provedene u domovini. Radnja priče "Sari iz Rajapura" se događa u Londonu, a opisuje ostvarenu, ali zbog okova tradicije bezperspektivnu ljubav glavnog junaka i djevojke iz Indije. Literarni put oko svijeta nastavlja se u Beču, pričom "U6, smjer Florisdorf". Junak je ponovno emigrant iz naših krajeva, koji na pragu životne jeseni počinje vezu sa ženom koju je upoznao u tramvaju. Sve su priče u ovom poglavlju, dakle, ljubavne, ali "dodanu vrijednost" daje im navođenje na spoznaju o uspješnom traganju za toplinom, romantikom, djetinjom uzbuđenošću i svemu ostalom što čini zaljubljenost, unatoč davno prošloj mladosti utopljenoj u otuđenom svijetu.
Poglavlje pod naslovom «Sve o vjetrenjačama» donosi niz kratkih pričica, poetskih crtica o gradovima i ljudima, o godišnjim mijenama, rijekama, prolaznicima ili pribjeglicama u stranim gradovima i zemljama. «Žuta linija» je također ciklus kraćih ali i dužih pričica kroz koje se ponovno provlače snoviđenja o zagrebačkom metrou, a posebno je dražesna crtica o Kinezima koji su vratili trešnje na zagrebačku Trešnjevku.
Pod zajedničkim naslovom «Arijanina nit» grupirane su tri priče. Ona istoimena govori o ljubavnoj vezi započetoj s vršnjakinjom, a nastavljenoj s njenom majkom. «Pekmez od šljiva» opisuje jedno marihuansko snoviđenje, dok je priči «Program uživo» glavni lik TV-voditelj koji nenadano otkriva da ga žena vara. U posljednji blok pod naslovom «Mali privatni rat» svrstane su dvije priče: prva, istog naslova, opisuje doživljaje «dragovoljca» koji je u vrijeme domovinskog rata tješio žene i djevojke onih pravih ratnika, a zadnja priča, «Polnoćka», (posvećena Zoranu Feriću, s razlogom) opisuje bolnički blagdanski tulum i igre kojima se zabavljaju dokoni doktori i medicinske sestre.
Čitko, pitko, zabavno, duhovito, opet ponavljam: romantično, s malo fantastike i mnogo duhovitih lajtmotiva, zaneseno i vrlo dobro, takvo je pisanje Roberta Mlinarca. Knjiga je dosta tanka, i zaklapanjem zadnje stranice željeli bismo još, pa u bilješci o piscu valja potražiti navode o prethodne četiri Mlinarčeve knjige, a nadamo se, naravno, i novima.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 8. studenog 2003.)