U moru svjetova što ga za naš užitak i čuđenje smišljaju pisci fantastičnih romana i pripovijedaka, najveći je izazov osmisliti vjerodostojan inverzni svijet, takav svijet u kojem će sve što znamo biti naopako, i iz te naopakosti, koja je zapravo alegorijska, kretat će akcija, nelogična za nas, ali sasvim konzistentna u tom obrnutom svijetu, koja neodoljivo podsjeća na neke naše civilizacijske nebuloze. Zagrebački pisac Berislav Majhut osmislio je jedan takav neobičan svijet, u kojemu je temeljnu inverziju učinio zamjenom funkcija mora i kopna.
Čovječanstvo, naime, živi u moru. Prirodni način kretanja je plivanje, kuće i gradovi su u moru, ulice su vodeni kanali, voda je svijet sigurnosti i udobnosti, dok je suho kopno zastrašujuća nepoznanica puna opasnosti, ali ta nepoznata prostranstva na nekom svom jako udaljenom i još nedosegnutom istočnom kraju kriju zemlju basnoslovnog bogatstva – Dindije. Ljudi se ipak mogu kretati i kopnom, ali samo u prijevoznim sredstvima koja čuvaju djelić sigurnog životnog okruženja. To su razne kante, bačve, kanistri, lavori, ali prije svega kade. Velike istraživačke kade prometala su kojima su se hrabri istraživači vjekovima otiskivali u istraživanja nepoznatih suhozemnih prostranstava, prije svega tražeći pogodni kopneni put za bogate Dindije.

Evo, na takvim je pretpostavkama Berislav Majhut sagradio jedan fantastični, avanturistički i vrlo duhovit roman, na trenutke ugrađujući u razmišljanja svojih junaka i vrlo duboka filozofska pitanja. Glavni je lik admiral Lumbo, a radnja se zbiva 1492. godine, naravno u tom svijetu. Lumbo je od djetinjstva maštao kako će postati slavni istraživač koji će svojom kadom otkriti nepoznati put za Dindije, međutim sudbina mu nije bila naklona. Zbog nesretnog slučaja u kojem je stradala njegova gazdarica iz studentskih dana, Lumbo je osuđen za ubojstvo i proveo je petnaestak godina u zatvoru. Opet na slobodi, Lumbo teškom mukom uspijeva od Kraljice ishoditi pokroviteljstvo za svoj pothvat, i doskora je njegova kada, krštena imenom Neusporediva, opremljena, popunjena posadom i spremna za daleki put.
Sad treba malo pojasniti svijet u kojem Lumbo živi i strategiju koju je odabrao za svoje putovanje. Naime, kako ljudi žive u moru, oni su uvjereni da cijeli svijet izgleda kao jedna velika posuda. More je u sredini, uski pojas kopna prostire se uz robove, a iza ruba – nema ništa. U Lumbovo vrijeme širi se učenje filozofa Pernika, koje tumači da, kao i svaki lonac, i svjetska posuda ima svoj poklopac. Sunce na svom dnevnom putu ulazi kroz otvor poklopca na istoku, uvečer izlazi kroz otvor na zapadu i zatim s gornje strane poklopca putuje opet prema istočnom otvoru. Kroz ruke i napukline na poklopcu, ljudima dolazi svjetlost zvijezda. I tako je Lumbo, umjesto da Dindije potraži uobičajenim kopnenim putem naokolo uz rub svjetske posude, putem koji je bremenit opasnostima i s kojeg se nijedna kada nije vratila, odlučio u Dindije poći kraćim zapadnim putem – do zapadnog ruba svjetske posude, zatim proći kroz sunčev otvor i preko svjetskog poklopca doći do istočnog otvora, a onda je začas u Dindijama. Međutim, uz sve opasnosti koje vrebaju hrabre putnike, poput gusara, domorodaca, kopnenih sirena, na Neusporedivoj se razvija još jedna: nekoliko je članova posade u rodu s bivšom Lumbovom gazdaricom i traži njenog ubojicu. Zbog tih se okolnosti razvijaju neočekivane konstelacije ljubavi i mržnje, prijateljstva i izdaje, odanosti i pobune, što uz sjajnu karakterizaciju likova, urnebesno smiješno kombiniranje okolnosti života u kadi s običnim ljudskim potrebama i sklonostima, i mnogo unutrašnjih i vanjskih čimbenika što utječu na radnju, razvija napetost koja čitateljevu pozornost drži prikovanu sve do posljednje stranice.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 30. kolovoza 2003.)