Kad je o SF-u riječ, najviše volim priče s čudesnim iznenadnim obratima, iza kojih umjesto kraja koji nakon tog obrata naslućujemo, stiže još jedan još žešći obrat, pa onda još jedan, sve dok se, potpuno «rastureni», nakon buđenja iz čitalačkog sna ne zaprepastimo iz kakvog smo to nevjerojatnog svijeta zaklapanjem zadnje stranice utekli, i u kakav smo se, još nevjerojatniji, svijet vratili. Eto, takav ugođaj daruju nam priče Darka Macana objedinjene u zbirci «Teksas Kid (i još neka moja braća)». «Sve u ovoj knjizi samo sam ja, osim onoga, čitatelju, što čitajući doprineseš ti», veli Macan u pogovoru svojim pričama, pričama koje će iznenaditi mnoge koji Macana znaju samo iz «Modre laste», ili iz njegovih romana za djecu, ili iz nekog javnog detalja njegove biografije jednog od najupornijih promicatelja strip-kulture u Hrvatskoj novijeg doba. Da je Darko Macan vrstan SF pisac znali su samo redoviti čitatelji Future ili Sferinih godišnjih zbirki. Sada, nakon prvog tvrdoukoričenog objedinjavanja Macanovih znanstvenofantastičnih uradaka u knjizi koju vam preporučujem ponijeti na plažu, ni čitanje u hladu, a ni kupanje u moru nakon čitanja, više neće biti isto. Ni sjene više nećete gledati na isti način.

Prva priča, od koje je izveden i naslov zbirke, zove se «Teksas Kid, moj brat». Glavni lik je Domagoj Brandt, nezapaženi i frustrirani crtač stripova kojemu je glavna životna nesreća što je sin svjetski slavnog strip-crtača Tomislava Brandta. Zaplet nastaje kad se u stvarnom životu pojavljuje najpoznatiji očev strip-junak, Teksas Kid, i otima Tomislavu dio po dio života, od naklonosti njegovih bližnjih, do samopouzdanja. Nakon neuspjelog očajničkog pokušaja eliminacije nenadanog suparnika (strip-junaka ne možeš ubiti ni sačmaricom, on se, poput Terminatora, ponovno sastavlja), Tomislavu u pomoć priskaču – njegovi vlastiti strip-junaci.
Slijedi priča «Sanjaju li androidi uopće», neposredna posveta Blade Runneru odnosno kraj kultnog filma kako ga je Macan zamislio. Iza naslova «Mnogo puta devet koraka» krije se simpatična kombinacija iz Konana Barbarina i Malog princa, priča o biću, neobičnom alienu, kojeg su bića druge vrste zarobila i privezala da okreće mlinski kotač, kotač kojeg je tronogi mališan nastavio okretati i kad su pomrli svi njegovi zarobljeni drugovi, i njegovi gospodari.
Nakon ove tri prpošne i maštovite priče, slijedi poduža priča (ili kratki roman) «Koža boje masline», izvrstan uradak sasvim ravan najboljim djelima tekuće svjetske SF produkcije. Iz nekoliko lagašnih epizoda dekadentnog života visokog društva na Zemlji nekog budućeg vremena, obilježenog blagodatima i manipulacijama genetskog inžinjeringa, sve novijih i novijih droga, razvrata, snimanja moždanih matrica i promjene tijela, stropoštavamo se u surovi svijet kažnjeničke kolonije na planetu Tesla, iz koje put natrag vodi kroz bolno otkrivanje složene urote o vanzemaljskom preotimanju Zemlje! Šokovi u ovoj priči dolaze jedan za drugim, napetost raste, opada i zatim raste još više, i nagrada «Sfera» što ju je Macan dobio za ovu priču-roman više je nego zaslužena. Kad bi se birala selekcija domaćeg SF-a što bi ga trebalo prevesti i ponuditi na uživanje Zapadnjacima, «Koža boje masline» u tu reprezentaciju sigurno treba upasti.
Nakon ove priče, pomislili bismo da nas do kraja knjige više ništa ne može iznenaditi, no već sljedeća s naslovom «Dva, nula, nula, nula!» ubacuje nas u radni dan policijskih specijalaca koji u apokaliptičkom Zagrebu u osvit novog milenija «čiste» grad od svih koji su prolupali uslijed milenijskog stresa ili razočaranja. I dalje: priča «Poslije deset navečer» preispituje najdublje dubine osjećaja strasti, ljubavi i ljudskosti, i na kraju: minijatura «Tuđinac u kadi» otkriva što se u čovjeku može preokrenuti kad mu se ostvari najveći san i kad istovremeno spozna da mu ostvarenje najvećeg sna može uništiti život i smisao postojanja. Huh! Reći ću još samo da je čitanje zbirke «Teksas Kid (i još neka moja braća)» uzbudljivije (a i sigurnije, barem, za tijelo) od većine zamislivih egzotičnih izleta.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 28. lipnja 2003.)