S tezom da «stoljeća hrvatske književnosti» odišu impotencijom i da je napokon došlo vrijeme nešto promijeniti, tjednik Nacional i zagrebačka Naklada MD nagovarali su prije dvije-tri godine poznate hrvatske pisce da pišu erotske priče, a najbolji tekstovi, neki i u izmijenjenim odnosno dotjeranim verzijama, objavljeni su u zbirci neobičnog ali logičnog naslova «Libido.hr». Međutim, varaju se oni koji misle da će u ovoj zbirci naći zbirku tvrdih pornića iz pera najpoznatijih hrvatskih pisaca. Naprotiv, rezultat ovog svojevrsnog pozivnog natječaja je zbirka izvrsnih, literarno vrlo vrijednih priča, među kojima su neke i odista vrhunske, a erotika je u njima tretirana na vrlo, vrlo različite načine, od tek blagih i dalekih naznaka do opsjednutosti tjelesnim, od maštarija do eksplicitnog pojavljivanja erotike i seksa u fabuli, ali opet, treba naglasiti, hard-core je vrlo rijetka pojava. Od dvadeset i tri pisca koji su sa po jednom pričom uvršteni u ovu zbirku, većina ih je ostala vjerna svom već poznatom stilu i pristupu, pišući zapravo ono što i inače pišu, pa je dobar dio priča našao svoje mjesto i u njihovim u zadnje dvije-tri godine objavljenim samostalnim autorskim zbirkama.

Zbirku otvara priča Mirka Kovača «Posjet dame u crnom», pomalo starinskog ugođaja, no ritam se mijenja već drugom pričom naslovljenom «Subject: interkontinentalno drkanje» u kojoj Milko Valent spaja dvoje ljudi u seksualnu vezu na daljinu, preko e-maila. Borivoj Radaković će u priči «Voajerka ili teško je biti komad u Zagrebu» najbliže zadovoljiti poklonike hard-core literature, no ova je priča sasvim u stilu njegove uobičajene proze posljednjih godina. Alem Ćurin u priči «Dan mladosti» erotsku egzotiku nalazi na malom dalmatinskom otoku, dok Senko Karuza u priči «Iz prve ruke» u vrlo romantičnom ozračju pripovijeda o incestu.
        «Ne mislite li da je seks mačice precijenjen» priča je u kojoj Edo Popović, u stilu svojih najboljih priča, vezu dvoje ljudi razlaže i na druge sastojke, ne samo seksualne, dok Delimir Rešicki u priči «San na jagodici prsta» pripovijeda o pomalo nastranom tipu kojeg uzbuđuju dodiri prstiju prodavačica. Miroslav Mićanović u priči «Marina» predstavlja dvojicu prijatelja koji ne znajući dijele istu ženu, a Zoran Ferić u priči «Mediterraneo» prilično groteskno pripovijeda o sazrijevanju i problemu «prvog puta». Josip Mlakić, kao što bi se i očekivalo, erotski trenutak izdvaja iz ratnih doživljaja svog junaka u priči «Miris jorgovana», a Robert Mlinarec u «Arijaninoj niti» vezu s kćeri mijenja za vezu s njenom majkom.
            Drago Glamuzina se u priči «A ako ih još malo raširim» bavi temom voajerizma, dok Martina Aničić u priči «Anestezija» opisuje bračnu učmalost u kojoj maštarije nadvladavaju nad stvarnom akcijom. «Penal» je duhovita priča u kojoj Rade Jarak ocrtava nogometaša koji se može uzbuditi samo ako njegov tim gubi, a lik u priči Gordana Nuhanovića «Bod u gostima» za rođendan dobiva na dar provod s prostitutkom. Dalibor Šimpraga se u priči «Bilo mi je prvi put samo jednom» također bavi generacijskim mitovima o gubljenju nevinosti, a erotikom na daljinu bavi se, nakon Valenta, i Ivan Herceg u priči «SMS cvjetni porno». Darije Toplak u priči «Ona i Onan» propituje granice «normalnog» i «perverznog», Krešimir Pintarić u «Dobu nevinosti» junaku dovodi u krilo nedodirljivu sestru «kralja» gradskog podzemlja, Bekim Sejranović u priči «Sandale» ljubav nalazi u svijetu uličnih svirača, dok Roman Simić u priči «Kupa» ponovno spaja ratom razdvojene ljubavnike. Kako u ovoj zbirci ima «svega», svoje je mjesto našla i jedna lezbijska priča, «Dečki nikad ne plaču» Mime Simić. Ante Ležaja u priči «Prokletstvo» oživljava – Juditu, i otkriva da motivi njenog junačkog pothvata mogu biti i malo drukčiji nego što se mislilo. I tu je kraj, nema više.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 28. kolovoza 2004.)