U slavonski grad kraj velike rijeke umjesto ljeta dolazi rat. Sudbine i svakodnevice običnih, ali i neobičnih ljudi, mijenjaju se. Nije samo smrt ili opasnost od smrti ono što ih mijenja. Nekome dolazi iskupljenje, nekome kazna. Nekome posljednja, a nekome prva i jedinstvena životna prilika. Nekome spajanje sudbina s drugim ljudima s kojima se inače nikad ne bi spojio donosi ispunjenje, nekome mučninu. Uz nametnute nove kategorije ljudi spontano se razvijaju i nove kategorije ljudskosti. Iako radnja ovog romana nije smještena na prvu borbenu liniju, već u grad koji trpi granate dalekih nevidljivih pošiljatelja, i tek u rijetkim prilikama zalazi u sela u neposrednoj okolici, ratno ozračje bitno određuje ponašanje većine likova. Grad u ovom romanu nije imenovan («svi su gradovi rodbina», kaže na jednom mjestu jedan lik), tek po nekim indicijama možemo prepoznati Slavonski Brod, no mogao je to biti i bilo koji drugi sličan grad. A likovi, po likovima je ovaj roman izuzetan. Na neki način, ovaj roman nema glavnog lika, ili ih, sagledamo li ga malo drukčije, ima tridesetak.        

«Ljeto u gradu» je niz epizoda koje, naizgled, pričaju svaka svoju priču o načinu na koji je rat utjecao na ljude, a svaka počinje prologom koji u nastavcima, s ne odmah razlučivim vezama, priča još jednu zasebnu, nadgrađujuću priču. No, i sve su epizode na neki način povezane, u svakoj se nalazi nekoliko detalja ili kroz nju prolazi nekoliko likova, koji su za trenutačnu priču sporedni, no postaju važni u drugoj nekoj epizodi. Otkrivanje tih veza, tih simbola, naznaka, migova, pravo je zadovoljstvo (vjerojatno autor, štucnuvši na svako naše čitateljsko prepoznavanje tragova koje nam je poostavljao po tekstu, tog trenutka pomisli «Ha, jesam ih!»), i zato ovu knjigu treba čitati brzo, ne ostavljajući iduće poglavlje za sljedeći dan ili tjedan, zaboravit ćemo na trag. I ti su «linkovi» posebnost ovog romana, takvom strukturom autor je sasvim lijepo i kreativno primijenio ono što je budućim generacijama u nasljeđe ostavio, recimo, Italo Calvino.
        Naposljetku, tko su ti stanovnici tog grada kojima je rat toliko poremetio živote, iako većina od njih nije oblačila uniformu i nosila pušku? To su, uglavnom, ljudi koji su u običnom svakodnevnom životu neprimjetni. Srednjoškolski profesori koji se u ratnom ozračju mentalno preobražavaju u stripovske superheroje. Ostarjeli rokeri koji u ratu napokon nalaze priliku da svijetu upute glazbenu poruku ljubavi i mira. Seljaci kojima je bomba raznijela kuću i obitelj, pa kad se probude iz kome vjeruju da su u raju i traže od župnika da im posreduje kod Boga u pronalaženju ukućana. Svećenici-šverceri, narkomani-maratonci, lokalni kroneri-filozofi, beskućnici, bajkospisateljice, gostioničari, štemeri i polumafijaši, turbo-folk zvjezdice, djeca i starci, djevojke i bake, to je samo dio nevjerojatno maštovite galerije likova koji s ratom ili potonu u bezdanu tugu, ili isplivaju u nekom suludo hrabrom egzibicionističkom tripu, ili se pak potpuno zamrznu, a sve nam se te reakcije na rat čine potpuno normalne.
        Još se jedna važna nit provlači kroz «Ljeto u gradu», a to je sudbina ljubavi u ratnome ozračju. U ovu izvrsnu zbirku grotesknih, crnohumornih, tragikomičnih i slično intoniranih epizoda, umetnuto je i nekoliko nevjerojatno toplih i romantičnih ljubavnih priča. Njihovi akteri imaju ulogu likova jedino zašto što su u međusobnoj vezi, i kao što u drugim epizodama pratimo sudbinu lika, tako u ovakvim pripovijedanjima pratimo mijene te ljubavne veze, najčešće nastale prije rata a ugrožene ili uništene za vrijeme rata.
            Ovoj odličnoj knjizi možemo se prepustiti s potpunim povjerenjem. Neprijatelja u njoj gotovo uopće nećemo naći, najveći je neprijatelj sam rat, rat kao stanje duha, rat kao razarač ljubavi, ljudskosti, uspomena, djetinjstva, života. Rat koji je umjesto ljeta došao u grad poremetio je i promijenio sve, a ponajviše proširio (ili nekima suzio) granice ljudskih mogućnosti da takvom neprijatelju pruže otpor.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 18. rujna 2004.)