Ova je knjiga ima sve predispozicije pravog ljetnog hita: zabavna je, nije duga, dinamična je, urnebesno smiješna, ima seksa, droge, krvi, ubojstava, fino se zajebava s mnogim domaćim mentalitetima i ponekim prekograničnim, ima politike, tradicije, «zabavne glazbe», religije, nogometa, ima misterije i pseudoznanstvene natruhe, ima dijalekta, slenga, psovki, svega ima. «Gori domovina» je parodija na sve što nam može pasti na pamet, i u književnosti i u stvarnome životu, a ujedno je to knjiga s dosad neviđenom i vrlo simpatičnom marketinškom kampanjom, koja je počela s ponudom likova na prodaju (jedan se lik, makedonski ambasador koji pogiba odmah na početku romana, zove Zoran Angeleski!), a završila se «besramnim» uključivanjem reklama i u obliku propagandnih stranica u knjizi, ali i u književni tekst: proizvode tvrtki koje «jamče kvalitetu» ovoj knjizi, reklamiraju samo likovi u svojim dijalozima, dok ih konzumiraju!
        Glavni likovi ovog romana su Steve i Samoula, tajni agenti neke od «onih tajnijih» američkih tajnih službi, koji u Hrvatsku dolaze po posebnom zadatku: otkriti tko to pali hrvatske šume, i tako, posredno i neposredno, šteti interesima američkog kapitala. 

        Njihovi karakteri i njihove sposobnosti oblikovani su negdje na pola puta između likova koje tumače Travolta i Samuel L. Jackson u «Pulp Fictionu», i likova vitezova Junkersa i Vailianta iz pripovjedaka Vanje Spirina, ili drukčije rečeno, kao dva polovna Jamesa Bonda u jednoj balkanskoj avanturi. Razbucat će oni, ako treba, i veću gomilu zlikovaca, ali će ih negativci i nasamariti na vrlo banalne načine. Prateći trag po trag, muvajući se po obali i unutrašnjosti Lijepe Naše, ovi počesto besprizorni agenti zbližuju se i sukobljavaju s mnogim likovima prepoznatljivim iz novinskih crnih kronika, ali i iz «glamour» rubrika muških i ženskih revija. Radnja romana ispresijecana je brojnim i vrlo raznorodnim umecima, pismima, reklamama, policijskim dosjeima, «povijesnim» zapisima (među kojima «članak» o Sinjskoj alki spada među najduhovitije segmente novije hrvatske literature uopće), transkripata, pa i poezije koju «pišu» likovi romana, a svaki od tih umetaka služi da se smijehom odmorimo od smijeha.
            Iako je «Gori domovina», ako ga moramo definirati sa što je manje mogućim brijem riječi, satiričko-akcijsko-špijunski roman, to je prije svega etnografska satira, kritična i samokritična, koja našu svakodnevicu otkriva u svjetlu koje počesto sami ne želimo vidjeti, koje se često i sramimo. U ovom romanu nemilosrdno se evidentira sve ono što nipošto ne bismo željeli uvrstiti u nacionalne enciklopedije ili lokalne turističke vodiče, a kako se tim stvarima u stvarnome životu smiju samo neki od nas, i «Gori domovina» je roman koji će biti smiješan samo nekima od nas, ali zato urnebesno smiješan. Oni «drugi» ga mogu čitati i kao – dokumentarac.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre, 2005)