 |
Od kratke priče se očekuje da nas zainteresira početkom,
intrigira zapletom i iznenadi krajem, no to ne znači da kratka priča
treba biti «roman u malom». Autori kratkih priča, u nas sve
popularnije književne forme, često posižu za eksperimentom. Narušavaju
njenu klasičnu kompoziciju, recimo, izostavljanjem uvoda odnosno
zapleta, ili čak i kraja odnosno raspleta. Ponude nam priču koja kao
da je «izrezana» iz nekog romana ili druge dulje forme. Upliću se u
naraciju pripovjedačkim objašnjenjima ili skraćivanjima, ponekad se,
štosa radi, ispričavaju čitatelju što prije vremena prelaze na drugo
mjesto, radnju, vrijeme ili lik. Započnu intrigantnu priču, a onda ju
prekinu baš kad počinjemo napeto pratiti što će se dalje zbivati.
Ili dovrše priču iz motiva i pretpovijesti koji su nam ostali
nepoznati, nudeći nam priču kao istrgnutu epizodu, estetski zaokruženu,
no dramatski nepotpunu, nek' joj sami smišljamo početak, nastavak ili
kraj. No, sve je to igra. I u modernoj kratkoj priči, baš kao i u onoj
«starinskoj», kao uostalom i u romanu, najvažnija je priča,
originalna, zanimljiva, intrigantna, neobična, a opet tako
prepoznatljiva, svakidašnja i svakome poznata. Osim priče, važan
je i osobni stil pripovjedača, jer jedna te ista stvar može se ispričati
i na beskrajno dosadan i na beskrajno zanimljiv način. |
Rade Jarak nam u svojoj zbirci «Termiti i druge priče»
nudi niz takvih istrgnutih epizoda iz života, snova, ratova, bjegova i
povrataka, unoseći u priče osobni pripovjedački, na trenutke i
komentatorski stil, pa svježinom i originalnošću ova zbirka uspijeva
nadići prosjek novije produkcije, i svakako zaslužuje preporuku. K
tome, nagrade za nekoliko priča objavljenih u ovoj zbirci razlog su više
da vjerujemo drugima kojima su se Jarkove priče svidjele.
Prva priča je, gle, naša domaća, i zove se «Nino Rovinjež».
Fragmenti su to pseudobiografije jednog istarskog mladića koji preživi
skok s brooklinskog mosta, i zatim se vraća doma jer mu se san
navijestio da će kod kuće pronaći ljubav svog života. I druga priča,
«Termiti», je na neki način pečalbarska: uspjevši se izvući
iz rata, glavni lik sa svojom ženom nalazi novi dom u dalekoj
Australiji, gdje se suočava sa sasvim drukčijim neprijateljem:
termitima. Priča «Čudo na otoku» opisuje dječački doživljaj
jadranskog snijega, u sprezi s kronikom kratkog boravka jedine židovske
obitelji na jednom jadranskom otoku. «S takvim rukama nećeš daleko
stići» je ležerno-napeta bilješka razvijena oko slučajnog susreta s
policajcima u jednoj birtiji. O frustraciji što ga mladom paru donosi
dječji rođendan kazuje priča «Pjesma razbijenog porculana».
Autsajdere u zagrebačkom podzemlju, kojima je prvi susret s pištoljem
ujedno i posljednji, opisuje priča «Astma», dok «Blues za kafić i
bradu» prikazuje spregu podzemlja, primitivizma i politike. «Kralj smeća»
je groteskna priča o potrazi mladog marginalca za svojim ocem, i
spoznaji da je za neke istine bolje da ostanu skrivene. U fantastiku,
miješanjem vremenskih dimenzija u kojima se nenadano zajedno nađu
hercegovački kriminalac u Americi i jedan Indijanac, pripovijeda priča
«Krivo Pero susreće Velikog Poglavicu». «Penal» je alegorična priča
o nogometašu kojemu se spolna moć javlja jedino kad gubi utakmice. Priča
«Treći svjetski rat» pripovijeda o preljubu kojemu s televizora
svjedoči lansiranje nuklearnih raketa, no dok se u «stvarnom» svijetu
globalni sukob ipak izbjegne, prevareni se muž vraća kući. «Stara
simca» je još jedna priča o bjeguncu od ratnih užasa, a u priči «Svjetionik»
željeni bijeg glavnog lika u idilu završava pravim horrorom. U priči
«Taksist» slučajni susret taksista s kriminalcem odvodi i dotad
mirnog čovjeka na put zločina. Priča «Špilja» još je jedan izlet
u Istru, a u toj priči mladi par istodobno s avanturom
upoznavanja istarskih zanimljivosti prolazi i kroz emocionalne meandre
međusobnih odnosa. U priči «Kalos» glavni lik posjećuje bolesnog
oca s kojim se nenadano zbližuje više nego ikad dotad u životu. «Sarajevski
dani» oživljuju sjećanje na same početke rata u Bosni. «Loša
sezona za nepušače» alegorija je zamaskirana u frustraciju novopečenog
nepušača neuspjesima nogometne reprezentacije. Posljednja priča u
zbirci, «Smrt Nusredina Beke», o mladom je Albancu koji je u Americi
napravio izvrsnu boksačku karijeru, ali kad umre na ringu njegova se
udovica sveti njegovom protivniku.
Rade Jarak nas u svojim pričama šeta od Dubrovnika do Amerike, od
Istre do Zagreba, predstavlja nam različite likove koji nisu ni jako očajni
ni jako izgubljeni, ali ih prije ili poslije strefi ono nešto što
preokrene život. Nekad nabolje, nekad na gore, i to je u ovoj zbirci
priča vrijedno: svršetci su, unatoč sličnim počecima, različiti.
Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 13. rujna 2003.) |