Od kratke priče se očekuje da nas zainteresira početkom, intrigira zapletom i iznenadi krajem, no to ne znači da kratka priča treba biti «roman u malom». Autori kratkih priča, u nas sve popularnije književne forme, često posižu za eksperimentom. Narušavaju njenu klasičnu kompoziciju, recimo, izostavljanjem uvoda odnosno zapleta, ili čak i kraja odnosno raspleta. Ponude nam priču koja kao da je «izrezana» iz nekog romana ili druge dulje forme. Upliću se u naraciju pripovjedačkim objašnjenjima ili skraćivanjima, ponekad se, štosa radi, ispričavaju čitatelju što prije vremena prelaze na drugo mjesto, radnju, vrijeme ili lik. Započnu intrigantnu priču, a onda ju prekinu baš kad počinjemo napeto pratiti što će se dalje zbivati. Ili dovrše priču iz motiva i pretpovijesti koji su nam ostali nepoznati, nudeći nam priču kao istrgnutu epizodu, estetski zaokruženu, no dramatski nepotpunu, nek' joj sami smišljamo početak, nastavak ili kraj. No, sve je to igra. I u modernoj kratkoj priči, baš kao i u onoj «starinskoj», kao uostalom i u romanu, najvažnija je priča, originalna, zanimljiva, intrigantna, neobična, a opet tako prepoznatljiva, svakidašnja i svakome poznata. Osim priče, važan je i osobni stil pripovjedača, jer jedna te ista stvar može se ispričati i na beskrajno dosadan i na beskrajno zanimljiv način.

Rade Jarak nam u svojoj zbirci «Termiti i druge priče» nudi niz takvih istrgnutih epizoda iz života, snova, ratova, bjegova i povrataka, unoseći u priče osobni pripovjedački, na trenutke i komentatorski stil, pa svježinom i originalnošću ova zbirka uspijeva nadići prosjek novije produkcije, i svakako zaslužuje preporuku. K tome, nagrade za nekoliko priča objavljenih u ovoj zbirci razlog su više da vjerujemo drugima kojima su se Jarkove priče svidjele.
Prva priča je, gle, naša domaća, i zove se «Nino Rovinjež». Fragmenti su to pseudobiografije jednog istarskog mladića koji preživi skok s brooklinskog mosta, i zatim se vraća doma jer mu se san navijestio da će kod kuće pronaći ljubav svog života. I druga priča, «Termiti», je na neki način pečalbarska: uspjevši se izvući iz rata, glavni lik sa svojom ženom nalazi novi dom u dalekoj Australiji, gdje se suočava sa sasvim drukčijim neprijateljem: termitima. Priča «Čudo na otoku» opisuje dječački doživljaj jadranskog snijega, u sprezi s kronikom kratkog boravka jedine židovske obitelji na jednom jadranskom otoku. «S takvim rukama nećeš daleko stići» je ležerno-napeta bilješka razvijena oko slučajnog susreta s policajcima u jednoj birtiji. O frustraciji što ga mladom paru donosi dječji rođendan kazuje priča «Pjesma razbijenog porculana». Autsajdere u zagrebačkom podzemlju, kojima je prvi susret s pištoljem ujedno i posljednji, opisuje priča «Astma», dok «Blues za kafić i bradu» prikazuje spregu podzemlja, primitivizma i politike. «Kralj smeća» je groteskna priča o potrazi mladog marginalca za svojim ocem, i spoznaji da je za neke istine bolje da ostanu skrivene. U fantastiku, miješanjem vremenskih dimenzija u kojima se nenadano zajedno nađu hercegovački kriminalac u Americi i jedan Indijanac, pripovijeda priča «Krivo Pero susreće Velikog Poglavicu». «Penal» je alegorična priča o nogometašu kojemu se spolna moć javlja jedino kad gubi utakmice. Priča «Treći svjetski rat» pripovijeda o preljubu kojemu s televizora svjedoči lansiranje nuklearnih raketa, no dok se u «stvarnom» svijetu globalni sukob ipak izbjegne, prevareni se muž vraća kući. «Stara simca» je još jedna priča o bjeguncu od ratnih užasa, a u priči «Svjetionik» željeni bijeg glavnog lika u idilu završava pravim horrorom. U priči «Taksist» slučajni susret taksista s kriminalcem odvodi i dotad mirnog čovjeka na put zločina. Priča «Špilja» još je jedan izlet u Istru, a u toj priči mladi par istodobno s avanturom upoznavanja istarskih zanimljivosti prolazi i kroz emocionalne meandre međusobnih odnosa. U priči «Kalos» glavni lik posjećuje bolesnog oca s kojim se nenadano zbližuje više nego ikad dotad u životu. «Sarajevski dani» oživljuju sjećanje na same početke rata u Bosni. «Loša sezona za nepušače» alegorija je zamaskirana u frustraciju novopečenog nepušača neuspjesima nogometne reprezentacije. Posljednja priča u zbirci, «Smrt Nusredina Beke», o mladom je Albancu koji je u Americi napravio izvrsnu boksačku karijeru, ali kad umre na ringu njegova se udovica sveti njegovom protivniku.
Rade Jarak nas u svojim pričama šeta od Dubrovnika do Amerike, od Istre do Zagreba, predstavlja nam različite likove koji nisu ni jako očajni ni jako izgubljeni, ali ih prije ili poslije strefi ono nešto što preokrene život. Nekad nabolje, nekad na gore, i to je u ovoj zbirci priča vrijedno: svršetci su, unatoč sličnim počecima, različiti.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 13. rujna 2003.)