KNJIGA ZA PLAŽU (72)

Čovjek koji je izgubio svoj svijet

Aleksandar Hemon: Čovjek bez prošlosti, roman, Biblioteka Tridvajedan, VBZ, Zagreb, 2004.


       Rat u Bosni i višegodišnja razaranja Sarajeva tragična su i poetski vrlo snažna ishodišta za mnoga izvrsna književna djela nastala posljednjih godina. Ako nam televizijski izvještaji i reportaže iz tih krvavih godina možda i nisu mogli u potpunosti objasniti što se sve tamo događalo i uništavalo, iz literature koja nastaje kao posljedica bosanskoga rata, obrisi gubitaka tih ljudi i tih krajeva bivaju nam bolno jasniji. Deseci romana i zbirki priča nastalih iz sarajevskih i bosanskih ratnih i izbjegličkih iskustava donose nam desetke vrlo različitih literarnih svjetova, a njihovi su pisci rasuti po cijelom svijetu, od Zagreba i Splita preko Njemačke pa sve do Amerike. U svijetu tako postoji jedna paralelna Bosna i jedno paralelno Sarajevo, no zajedno s Bosnom i Sarajevom koji su ostali na svome mjestu, sve to zajedno vrlo je izdašan izvor iz kojeg u ocean književnosti teče teška i masivna rijeka tuge i opomene.
       
Ovaj roman negdašnjeg Sarajlije Aleksandra Hemona napisan je u Americi, na engleskom jeziku, tamo je objavljen i nagrađen, a mi ovdje čitamo njegov prijevod na hrvatski. «Čovjek bez prošlosti» također je roman tuge, iako glavni junak ne proživljava neposredno ratna razaranja i tragedije.

        Glavni se lik zove Jozef Pronek, potomak je ukrajinske imigrantske obitelji, no po svemu drugome tipični je Sarajlija iz generacije šezdeset i neke. Njegov život, razlomljen u nekoliko fragmenata, kazuje nekoliko pripovjedača. Nakon prologa u kojem se Pronek kao već odrastao čovjek pojavljuje u Americi, u narednom poglavlju vraćamo se u Bosnu. Sarajevsko odrastanje, školske dane, vrijeme rock'n'rolla i prvih ljubavi, pripovijeda Pronekov znanac iz kvarta i škole, čak ne bliski prijatelj, i zato je kazivanje o glavnom liku ovdje čak pomalo dokumentarističko, iako ostaje lepršavo i pitko, s natruhama nekad legendarnog sarajevskog humora. Zahvaljujući svom pisanju o američkoj glazbi, Proneka pozivaju u Ameriku i on odlazi doslovno u posljednji pred granatama koje će uskoro zasuti grad.
       
Sljedeća epizoda međutim prethodi početku rata u Bosni, i naglim rezom u odnosu na dosadašnji tijek romana, Pronek putuje u Ukrajinu, u sklopu nekog državnog programa učenja materinjeg jezika i upoznavanja s baštinom domovine za djecu ukrajinskih iseljenika. Te doživljaje pripovijeda drugi sudionik ovog programa, američki Ukrajinac, mladi student književnosti. U ovoj epizodi upoznajemo drukčijeg Jozefa Proneka, evoluiranog od negdašnjih rockerskih dana. Zajednički dani mladih Ukrajinaca iz cijelog svijeta, kroz koje upoznajemo paletu vrlo zanimljivih likova, protječu pod sjenkom napetosti u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza i stjecanja ukrajinske nezavisnosti. Još jedan nagli rez i opet smo s Pronekom u Americi, u akciji skupljanja novčanih priloga za Greenpeace, iza čega slijedi još jedan skok u prošlost, u vrijeme neposredno nakon Pronekovog dolaska u Ameriku i traženja posla. Na samom kraju dočekuje nas epizoda za koju se u prvi mah pitamo odakle ona u romanu o Jozefu Proneku, jer je pisana kao scenarij za neki nastavak stripa o Cortu Malteseu, no onda nam postaje jasno da bi junak te špijunsko-ratno-ljubavne priče mogao biti neki Pronekov predak ili bar zabludjeli izdanak njegove obitelji.
           
Iako je struktura romana dosta složena, odgonetanje veza među pojedinim dijelovima nije nimalo teško: pratimo nastajanje i uobličavanje svijeta i njegovih vrijednosti u glavi mladog čovjeka, slijedimo pokušaje da tako uobličeni svijet izdrži kušnju kontakta s drugim svjetovima, i naposljetku suosjećamo s nastojanjima glavnog lika da izgradi novo utočište jer je njegov svijet, bez da je on s time imao ikakve veze, nepovratno uništen. Zadnja nas epizoda provocira da Pronekov životopis sagledamo i kao dio neke veće priče, neke još ranije zacrtane sudbine koja bi ga pratila da njegovi preci možda i nisu izabrali Sarajevo kao grad svoga izbjeglištva. Tako složen mozaik opravdava nam i naslov romana, koji je međutim loše preveden: u izvorniku se Hemonov roman zove «Nowhere Man», i sadržaju romana puno bi više odgovarao doslovniji prijevod: «Čovjek niotkuda», jer to je Jozef Pronek.

Davor ŠIŠOVIĆ


KNJIGA ZA PLAŽU