Vrlo brzo nakon svog prvijenca, kompleksnog povijesnog horror-romana "Creatio", mladi opatijski pisac Ernie Gigante Dešković javio se novom knjigom. Ponovno je to roman, ponovno mračnog ugođaja, a naopaka ruža na naslovnici govori nam više o mogućem sadržaju nego naslov "Posrnuli". Drugom svojom knjigom, ovaj se mladi pisac definitivno afirmirao kao jedan od značajnih domaćih autora horrora, ili, da prostite, darkerske literature, koju ne karakterizira samo sadržaj – psihotični doživljaji glavnih junaka povezani na ovaj ili onaj način sa smrću, nego i svojevrsna atmosfera smrti, pripovjedačko ozračje u kojem od likova i ne očekujemo neko drukčije postupanje, a kamoli moraliziranje nad takvim postupanjem.
Fabula romana "Posrnuli" slijedi najbolju tradiciju zapleta gotičkih romana o znanstvenicima koji ne mogu odoljeti izazovu dubljeg prodiranja u tajne života i smrti, pa onda ili u nekakvoj faustovskoj varijaciji gube dušu za nedostupne im razine znanja, ili gube duh postajući žrtve vlastitih eksperimenata. 

Radnja je smještena u Ameriku, tamo su događaji opisani u romanu, pretpostavit će čitatelj, možda i mogući. Mladi student medicine opsjednut je problemom trenutka smrti, i sluti da bi prodorom u to tajnovito stanje svijesti koje prethodi potpunom nestajanju s ovoga svijeta mogao dosegnuti dušu svoje tragično preminule djevojke. Stoga je odlučio što je više moguće oboružati se znanjem potrebnim da eksperimentalno uđe u to neistraženo područje medicinskog znanja, pa nakon što s odlikama završi studij i zaposli se u očevoj klinici (how convenient, rekli bismo), okuplja malenu ekipu suradnika s kojima, u potpunoj tajnosti, počinje eksperimentirati. Prvi mu je suradnik kolega sa studija, odani prijatelj i djelitelj radoznalosti o onoj strani. Zatim, u ekipi je mladi pisac koji traži materijala za svoju novu, obligatno neobičnu i šokantnu knjigu. Četvrti je član mlada studentica, koja osim drske radoznalosti, u ekipu ulazi i zadovoljavajući kriterij koji neočekivano dobiva na važnosti: izgledom podsjeća na pokojnu djevojku glavnoga junaka.
Ekipa u tajnosti provodi eksperimente, najprije na životinjama, a kad savladaju metodu, počinju eksperimentirati i na sebi. Bit eksperimenta je umjetno izazvati smrt, i nakon određenog vremena oživjeti jedinku na kojoj se eksperimentira. Od sekundi se prelazi na minute, svakim sljedećim eksperimentom prijašnjim se minutama pribrajaju nove, no problem je što nakon "buđenja" nema nikakvog sjećanja na vrijeme provedeno u smrti. Kako rastu apetiti za saznanjem, tako rastu i opasnosti, vodeći svo četvero vinovnika ka kobnom svršetku. Sjećanja se ipak pojavljuju u snovima i noćnim morama, oživljujući i mnoge mračne doživljaje iz ranijeg života, pa četiri sudbine putuju ka ludilu, smrti, nasilju i samoubojstvu. Eksperiment nije uspio, barem što se tiče očekivanja glavnih junaka, no uspio je kao pouka da se s nekim stvarima ipak ne treba igrati.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 11. listopada 2003.)