Na prste jedne ruke (druga bi mogla dati malu pomoć, možda) mogu se nabrojati romani avanturističko-fantastičnog predznaka koji se događaju na tlu Istre, unatoč neiscrpnim nadahnućima koje bi Istra mogla pružiti književnim fantastičarima, samo da joj malo zagrebu ispod kože. Ne mora se književno djelo fantastičnog sadržaja koje se zbiva u Istri baviti samo štrigama i štrigunima, divovima i vilama, ima motiva pogodnih i za moderniju književnu obradu, koji se mogu uklopiti i u onu vrst fantastike koja se hrani nasljeđem industrijskog doba, i koja kroz fantastiku, zamjetnijom ili prikrivenijom alegorijom, progovara o životu u sasvim sagledivim vremenskim razdobljima.
Pulski autor Vladimiro Gagliardi pronašao je jedno takvo nadahnuće u činjenici da je u Puli, u vrijeme nekoliko na ovom području umrlih država, djelovala podmornička baza. Podmorničari su, kao svojevrsna elita među pomorcima, u povijesti književnosti već više puta bili izuzetno uspješno obrađivani, od Julesa Vernea do Wolfganga Otta, a danas su i filmovi o podmorničarima i podmornicama specifičan filmski žanr u kojem se rijetko događaju promašaji.

S knjigom Vladimira Gagliardija posredne veze ima i jedan filmski hit, «Lov na Crveni oktobar», u kojem je Sean Connery izvrsno odigrao kapetana ruske podmornice. Iako je cijela priča u oba slučaja puno slojevitija i razgranatija, lajt-motiv je vrlo sličan. Riječ je o takozvanom «tihom pogonu», o vodeno-mlaznom motoru koji bi podmornici omogućavao ispodpovršinsko kretanje što ga sonari ne bi mogli otkriti. «Crveni oktobar» je u filmu «zanimljiv» svima koji ga progone baš zato što je to prvo podvodno plovilo na svijetu s «tihim pogonom», a u knjizi «Projekt Meduza», tihi podmornički pogon životno je djelo glavnoga junaka oko kojeg na kraju knjige kulminira kriminalističko-špijunski zaplet. Dodajmo još da «tihi pogon», koliko se zasad javno zna, još uvijek nije izumljen, iako se ta tehnologija često spominje kao jedno od dobro prikrivanih tajnih oružja velikih sila.
Kroz roman «Projekt Meduza» pratimo dvije razine pripovijedanja, obje u prvom licu glavnoga junaka. U prvoj pratimo stasanje i afirmaciju mladog podmorničara, koji je u siromaštvu bivše države i njene mornarice zajedno sa svojim drugovima bio prisiljen smišljati i sam konstruirati tehnička poboljšanja njihovog nesavršenog plovila, i to im je jako dobro išlo - sve do nezgode u kojoj je ostao invalid. Ploviti više nije smio, no prebacio se u inženjerstvo, i kao jedan od rijetkih vrhunskih stručnjaka za podmornice dobio je važan posao u imaginarnoj supertajnoj vojnoj istraživačkoj instituciji, koja je također smještena u Pulu. Druga razina pripovijedanja, isprepletena s prvom, vodi nas kroz vrijeme u kojem glavni lik razvija i usavršava projekt nečujnog podmorničkog pogona, i zato postaje objektom zanimanja špijunskih službi.
Kroz roman se prepliće i mnoštvo sporednih motiva, od onih političkih (prijatelj s podmornice okrivljen je za spomenutu nezgodu, postavši tako žrtveno janje onodobnog sustava), pa sve do ljubavnih, a uzgred možemo i prilično toga naučiti o podmornicama. Živahne i duhovite epizode i digresije upoznaju nas i s raznim drugim okolnostima toga vremena, od krutosti vojne birokracije, do životne svakodnevice u Puli pedesetih godina prošloga stoljeća. Kroz knjigu se provlači i mnogo slika, što je za roman dosta neobično, a na slikama prepoznajemo pulske prizore na kojima se događa radnja romana, tipove podmornica ili njihove dijelove, sheme tehničkih projekata, ili jednostavno lijepe ilustracije. Dodajmo da je Gagliardijev roman i jedno od prvih domaćih književnih djela u kojem u fabulu stupaju kompjuterski virusi i hackeri.
U svemu, «Projekt Meduza» zanimljivo je i intrigantno djelo u kojem se prepliću elementi autobiografske «vojničke» proze, znanstvene i tehničke fantastike, te bondovsko-špijunske avanturističke literature, i mnogom će čitatelju biti zanimljivo istražiti kako taj spoj ispada kad se događa u našim krajevima i kad su mu akteri naši ljudi.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 15. studenog 2003.)