Roman «Klonirana», prva knjiga mlade spisateljice Jelene Čarije, jedno je od najhvaljenijih domaćih književnih uradaka ove sezone. Provjerio sam zašto, i otkrio zanimljivo, uzbudljivo i izuzetno maštovito koncipirano djelo, dobro napisano (jedan je kritičar u njemu prepoznao «sheldonovski» stil!), s nekoliko dramatičnih preokreta, s kreativno ispremiješanim žanrovskim komponentama, i s vrlo razrađenim likovima.
Da u jednoj rečenici definiramo kakav je «Klonirana» roman, morali bismo zajedno nabacati nekoliko vrlo raznorodnih pojmova. Evo, da pokušamo: na fantastičnim osnovama gradi se drama o hollywoodskoj financijskoj svemoći, o pedofiliji, nasilju, nasilnicima i žrtvama, lažnomoralnom svijetu glamoura, drogama, lažnoj i istinskoj ljubavi, o ludilu i izbavljenju, o grijehu i iskupljenju.
Fantastični elementi ovog romana ne izviru toliko u prvi plan, pa bismo «Kloniranu» s tog gledišta teško mogli svrstati u žanrovsku znanstveno-fantastičnu ili fantasy književnost. Mediji su nas već uvjerili da teško možemo vjerovati objavljenoj zbilji, i da negdje u tajnosti možda već postoji ono što se običnome puku čini kao neostvariva fantazija. Taj fantastični element ovdje je kloniranje. 

Kloniranje međutim nije tema romana, već tek polazište za dalji nevjerojatni zaplet. U njegovu je središtu hollywoodski producent Steven Peterson, najbogatiji i najmoćniji čovjek skoro pa cijelog svijeta, negdašnji ljubavnik Marilyn Monroe. Kako se novcem može sve, Peterson si je osigurao, najprije, da se u njegovom tajnom bunkeru, trajno zbrinut, nađe smrznuti leš najslavnije glumice svih vremena, a zatim, kad je znanost za to postala sposobna, da se genetski materijal iz njegova podruma iskoristi za kloniranje nove Marilynke. Taj je moćnik vješto izmanipulirao stvar tako da klon službeno postane njegovo dijete, a surogatnu je majku uklonio odmah po porodu. Djevojčicu je nazvao Norma Jean, prema pravom imenu Marilyn Monroe, i počeo ju odgajati za buduću filmsku zvijezdu. Međutim, ovaj projekt ima i svoju mračnu stvarnu, jer Peterson kroz malu Normu ne kompenzira samo gubitak prave Marilynke za filmsku industriju, već u kloniranom djetetu uzgaja i ljubavnicu koja ga neće moći ostaviti kao ona prava. Pri tome, Peterson ne čeka da dijete odraste. Njegove su pedofilske nastranosti opisane u romanu do najmučnijih detalja, jednako kao i njegovi bolesni ljubomorni ispadi. Nemilice likvidira sve, čak i djecu, s kojima mala Norma ostvari iole prisniji kontakt, a sasvim u skladu s tom njegovom crtom je i nehajno, uzgredno otkriće da je i Kennedyja baš on dao ubiti.
Negdje na polovici romana postajemo već zasićeni opisima zloće i nastranosti Stevena Petersona, i baš kad se zabrinemo neće li se fabula tako nastaviti sve do kraja, autorica nas iznenađuje ubacujući u radnju – sebe. Štoviše, udvostručenu sebe, kroz likove dviju blizanki, studentica Jelene i Helene Čarije, kojima se u snu javlja duh Marilyn Monroe i postupno ih upoznaje sa sudbinom svoga klončeta. Blizanke prema tim snovima pišu filmski scenarij, šalju ga hollywoodskim agentima, i jedna verzija, naravno, dolazi i do Stevena Petersona, koji, u nevjerici kako su njegove brižno čuvane tajne mogle procuriti, naručuje njihovo ubojstvo. Nakon podužeg krvavog raspleta sve se završava na način najpogodniji za malu Normu Jean, iako je, nakon svega što je prethodilo završnici, obična smrt možda preblaga kazna za čudovište u liku Stevena Petersona.

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 25. listopada 2003.)