U očekivanju dviju najvažnijih hrvatskih konvencija znanstvene fantastike – pazinskog Istrakona krajem ožujka i zagrebačkog Sferakona krajem travnja – na kojima će se pojaviti barem šest željno očekivanih novih knjiga iz domaće SF produkcije, podsjetimo na jednu relativno frišku knjigu iz 2002. godine. Zbirka «Alternauti» već je osma u impresivnom nizu Sferinih zbirki (ove godine očekujemo desetu, jubilarnu), koje su donedavno, uz časopis Futura, bile gotovo jedini mediji za periodično predstavljanje hrvatskih znanstveno-fantastičnih književnih uradaka.
Zbirku otvara priča Dalibora Perkovića «Utjecaj moderne tehnologije na zbacivanje seksualnog jarma», o mladom bračnom paru koji dobiva novi kućanski aparat – vremeplov na «kratke staze» koji im pomaže u produljenju vremena za odmor ili obavljanju više poslova odjednom, no stvar se zakomplicira kad ga počnu koristiti za osobna kratka putovanja vremenom radi ostvarenja seksualnih maštarija. Slijedi priča Igora Lepčina «Zovite me Mantar», urnebesno duhovita parodija o superheroju pripravniku koji se bori protiv arhetipskog negativca i još nekih drugih zločestih spodoba… i izvlači kraći kraj.

Aleksandar Žiljak i njegova priča «Ultramarin!» vode nas u paralelne svjetove podmorja i legendarnih morskih čudovišta, na Zemlji i na dalekom planetu Wistaryju. Ova poduža priča epskog, mističnog i avanturističkog ugođaja, vrlo je slojevita, i literarno izvrsna, u njoj iskonski osjećaji ljubavi, zahvalnosti i žudnje za osvetom vode ljudske likove, zajedno s njihovim vanzemaljskim prijateljima, partnerima i ljubavnicima, u nemoguća istraživanja najdubljih tajni prirode, ali i vlastite psihe. Kao bonus dobivamo malu povijest traganja za krakenom, kao nekoć davno kod Julesa Vernea.
«Prevučena sivim», priča Danila Brozovića, pripovjedački je zanimljiva jer se naracija odvija u drugom licu, što podcrtava surovost i tjeskobu mafijaškog ozračja u bliskoj mračnoj budućnosti. Priča «Ima li bolje zabave, moje dame?» Tatjane Jambrišak  je ženski cyberpunk, tehnofuturistička priča u kojoj glavna junakinja, stručnjakinja za snimanje karaktera stvarnih ljudi, i pretvaranja tih snimki u sirovinu za proizvodnju programa za žensku zabavu. Zaplet nastaje kad svoju vještinu iskoristi da bi se osvetila previše moćnom muškarcu.
Kristijan Novak je, uz autore iz prvih dviju Istrakonskih zbirki, među prvim hrvatskim autorima posegnuo za orcima, bićima koja su se u fantasy književnosti raširila iz Tolkienova svijeta, kao glavnim junacima i nositeljima radnje. Priča je naslovljena jednostavno «Ork», i pripovijeda o ratnim pustolovinama, borbama, pljačkanjima i osvajanjima, magiji, strahu, i nagonu za preživljavanjem, zajedničkom svim ratnicima koje god rase bili.
Također u ratnom ozračju, ali onome Drugog svjetskog rata, odvija se priča Zorana Janjanina «Pravo prolaza». No, umjesto žara borbe, ovdje se radi o tajanstvenoj operaciji krijumčarenja tajnog oružja, opasnog za obje zaraćene strane. Zbirku zaključuje priča «Ovo je tijelo moje…» Zorana Vlahovića, priča o pustolovinama svemirskih rudara, kojoj je glavni lik nešto poput Alije Sirotanovića daleke budućnosti.
«Alternauti» su vrlo kvalitetna zbirka, i ova je knjiga, po mom sudu, jedan od razloga zbog kojih bi hrvatska znanstvena fantastika mogla i trebala napokon izići iz žanrovske začahurenosti i subkulturnog geta. Takvih je knjiga u posljednje vrijeme sve više, i sve su bolje, pa bi bio red da ih zapaze i kritičari i antologičari takozvane manstream produkcije. Sve je to, na kraju krajeva, nova hrvatska književnost, zar ne?

Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre 13. ožujka 2004.)